2011-08-17 20:47:39 Pretilost i prekomjerna težina
Kad se govori o debljini, važno je prije svega razlikovati pojmove: debljina i prekomjerna težina. Pojam prekomjerna težina znači težinu iznad normalnih vrijednosti, dok je pojam debljina teži stupanj gojaznosti koju nazivamo pretilost. Za procjenu pretilosti služi indeks tjelesne mase – ITM, kojeg možemo dobiti ako tjelesnu težinu u kilogramima podijelimo s kvadratom tjelesne visine u metrima. Vrijednost koja iz toga proizlazi uspoređuje se sa centilnim krivuljama za djecu. ITM između 90. – 97. centile ukazuje na prekomjernu težinu. Ako je ITM iznad 97. centile govorimo o pretilosti. Ako je riječ o uhranjenosti djece u Hrvatskoj, vrijednosti ITM pokazuju da povećanu tjelesnu masu ima 10,5 posto školske djece, a 3,8 posto je pretile djece. Kako nastaje pretilost?
Kako god nazvali višak kilograma tjelesne težine u djece, oni nastaju zbog prekomjernog nagomilavanja masti u organizmu. Uz prehranu bogatu mastima pretilost uzrokuje niz čimbenika, primjerice nasljeđe. Ako je jedan od roditelja pretila osoba, dijete ima 40 posto šansi biti pretilo, a ako su oba roditelja pretjerano gojazni šanse da dijete bude pretilo penju se na čak 80 posto! Jedan od čimbenika koji uzrokuju porast pretilosti u društvu u kojemu živimo, pa tako i u djece, svakako je i fizička neaktivnost. Rekla bih: tjelesno pasivan životni stil. Pretjerano gledanje televizije, video igrice i dugo sjedenje za računalom usko su vezani uz stupanj pretilosti. Uz sate gledanja omiljenog programa, djeca jedu hranu bogatu masnoćama, a propagandne poruke - kojima su danas svi televizijski programi obilno propraćeni - upućuju na nezdravu prehranu. Pretilost je, dakle, posljedica ne samo smanjene tjelesne aktivnosti nego i cijeloga niza drugih čimbenika. Valja na umu imati i psihološki efekt. Pretilost je, primjerice, vezana uz svojstva osobine ličnosti. Djeca povučena u sebe, koja rijetko ili teško razgovaraju o svojim problemima, sklona su depresijama, tjeskobama, čak i agresivnome ponašanju, pa često „utjehu“ nalaze u hrani.
Prekomjerno konzumiranje hrane je ponekad i reakcija na emocionalno stresne događaje kao što su gubitak bliske osobe, razvod roditelja, nesreće, kirurške operacije i sl.
Nedvojbeno najveći „pokretač“ pretilosti jest hrana. Roditelji pretile djece ne tretiraju razborito i podcjenjuju količinu obroka koju djeca svakodnevno konzumiraju. Glavni obroci su često bogati tijesteninom, krumpirom, bijelim kruhom, a oskudni voćem i povrćem. Međuobroci obiluju slatkišima, masnim krekerima i kaloričnim voćnim sokovima. Prilikom pripremanja obroka valja voditi računa o raznolikosti i količini jela. Zbog toga se, za bolji rast i razvoj djece, u vrtićima i školama pripremaju obroci po programu “zdrava prehrana“. U odbiru zdravog jelovnika kod kuće može nam pomoći „piramida zdravih namirnica». Žitarice (narančasta boja) Voće (crvena boja) Povrće (zelena boja) Mlijeko i mliječni proizvodi (plava boja) Meso, riba, jaja, orašasti plodovi i leguminoze (ljubičasta boja) Masnoće i dodaci prehrani (žuta boja).
Širina površina označenih bojama kazuje kolika bi trebala biti optimalna zastupljenost pojedine namirnice u svakodnevnoj ishrani. Površina obojena žuto, koja označava masnoće, dakako, najtanja je. U pretile djece povećan je rizik od nastanka mnogih bolesti. Među njima je u zadnje vrijeme sve učestaliji povišen arterijski tlak, koji loše utječe na opći razvoj djeteta i uvećava rizik nastanka srčanih bolesti. Obično se javlja u adolescentskoj dobi, ako djeca zanemaruju tjelesnu aktivnost.
Uz hipertenziju javlja se i šećerna bolest, diabetes mellitus. Podmukla, stihijska, progresivna bolest koja razara cijeli organizam. Posebice štetno djeluje na oči, bubrege i perifernu cirkulaciju.
Najveće teškoće koje proživljavaju pretila djeca su psihološke naravi. Slika tijela potiče pasivan odnos prema vlastitome zdravlju i životu. Dijete razvija osjećaj manje vrijednosti, gubi samopouzdanje, okolina ga odbacuje, a sve to redovito prati slab ili slabiji uspjeh u školi. Valja kazati da pretilost nastaje u dojenačkoj dobi. Smatra se da broj masnih stanica koje se stvore u najranijemu razdoblju života ostaje doživotno, smanjuje se samo njihova veličina. U dojenačkom razdoblju je teško, praktički nemoguće, ograničiti unos energetskih namirnica. Masti su u tome životnome razdoblju potrebne za razvoj živčanog sustava. U suzbijanju pretilosti u toj životnoj dobi ključnu ulogu imaju roditelji. Oni su dužni pomno nadzirati tjelesnu težinu djeteta, pažljivo birati hranu, vrijeme i način davanja obroka. Roditeljska ljubav se ne izražava preobilnim hranjenjem. U dobi od prve do pete godine života hrana se priprema kuhanjem, prženjem bez masti, po mogućnosti u foliji. Slatkiši se maksimalno reduciraju s jelovnika, od napitaka se koriste poluobrano mlijeko i voda. Što rjeđe valja uzimati kalorične sokove, jer potiču pretilost u 60 posto slučajeva.
Uvijek valja poticati tjelesnu aktivnost, hodanje, rad u kući. Dobro je učlaniti dijete u sportske klubove i organizacije.
Na osnovu praćenja, mjerenja i suradnje s djecom može se uspješno spriječiti pretilost te nastanak raznih bolesti i komplikacija do kojih poremećaj u tjelesnoj težini dovodi. Radi sprječavanja pretilosti valja stalno poticati djecu i mlade na aktivan stil života, tjelovježbu, bavljanje sportom, uzimanje zdrave hrane i razborit način prehrane. Autor: dr. Diana Kostanjšek Izvor: skole.hr
Literatura: Pretilost, lipoproteini i tjelesna aktivnost, Branka Salzer, Željko Trnka, Mate Sučić Biochemia Medica, Vol. 16 No. 1, 2006. Pretilost djece - novo područje multidisciplinarnog preventivnog programa, Irena Bralić; Specijalistička pedijatrijska ordinacija Milivoj Jovančević; Specijalistička pedijatrijska ordinacija, Sanja Predavec; Ministarstvo zdravstva i socijalne skrbi Josip Grgurić; Klinika za dječje bolesti Zagreb, Paediatria Croatica, Vol. 54 No. 1, 2010. Prehrambene smjernice i osobnosti osnovnih skupina, Iva Jirka Alebić, MEDICUS, Vol. 17 No. 1_Nutricionizam, 2008. Pedijatrija, prof. dr. D. Mardešić i suradnici, Školska knjiga, Zagreb, 2003. Učinkovitost škole zdravog mršavljenja u liječenju pretilosti, Veljko Đorđević, ŽeljkoJovanović, Milan Gošev, Ljiljana Nagy, Acta Clinica Croatica, Vol. 40 No. 2, 2001. |
Srednja škola Duga Resa |